Cjeloživotno obrazovanje obuhvaća i usklađuje različite oblike učenja u svim životnim razdobljima. Započinje formalnim školovanjem, a nastavlja se neformalnim učenjem i obrazovanjem. Mnogi moraju svoja znanja nadopuniti sa znanjima iz drugih područja jer ga na to prisiljava vrsta posla koju radi. Razvoj društava i tehnike zahtjeva da se uči cijeli život, a ne može se ići cijeli život u obrazovne institucije. Zato čovjek uči tamo gdje radi i živi.
Zbog toga društvo, što je razvijenije, prihvaća strategiju cjeloživotnog obrazovanja i «društva koje uči». Kako učenje ne bi bilo stihijsko, neproduktivno i dugotrajno nastoji se to dodatno učenje napraviti organiziranim ali usmjerenim, kroz institucije (obrazovne i formalno neobrazovne) koje mogu pružiti kvalitetnu obuku. To se obrazovanje još naziva i trećim temeljnim stupom obrazovanja (uz opće i strukovno obrazovanje)..
|